Kad nađemo tanjur ili čašu bez dokumentacije, prva prepreka je neznanje: što znači taj znak i je li uopće relevantan. Proizvođačke oznake na posuđu mogu biti otisnute, utisnute, urezane ili ručno oslikane. Naš je cilj brzo odvojiti korisne tragove od ukrasnih elemenata.
Oznake postoje prvenstveno zbog sljedivosti i identifikacije serije, proizvođača te ponekad standarda kvalitete. Zbog toga isti komad može nositi više slojeva informacija: žig tvornice, zemlju podrijetla, broj modela i oznaku dekoracije. Kad se na to nadovežu replike i kasnije dorade, lako je pogriješiti u procjeni.
Krećemo od pitanja što točno gledamo: žig (backstamp), utisnutu oznaku u masi, oznaku u glazuri ili ručno slikani potpis. Na keramičkim tanjurima najčešći je žig na poleđini, često u jednoj ili dvije boje. Utisnute oznake su obično pliće i vidljive pod kosim svjetlom, a mogu ukazivati na kalup ili radionicu.
Za porculan i keramiku razlikujemo tvorničke žigove, dekoraterske oznake i oznake kvalitete. Tvornički žig obično sadrži naziv ili simbol brenda, dok dekoraterska oznaka može biti inicijali slikara, broj dekora ili mali znak uz rub. Oznake kvalitete i standarda ponekad su riječi poput “A” ili “1. klasa”, ali i interne šifre koje ovise o proizvođaču.
Ručno oslikane oznake rješavaju problem kad je dio informacija izgubljen u proizvodnji ili kad je dekor rađen izvan glavne linije. Takve oznake često imaju varijacije u debljini poteza, preklapanju boje i nepravilnostima koje su normalne za ručni rad. Mi ih provjeravamo zajedno s ostalim tragovima jer ručni potpis sam po sebi ne jamči starost ni rijetkost.
Kod staklenog posuđa oznake su rjeđe na prvi pogled, pa se fokus prebacuje na urezane potpise, pjeskarenje ili naljepnice koje se lako izgube. Na dnu čaša i vaza često nalazimo sitne gravure, brojeve kalupa ili oznake serije. Pomaže koristiti bočno osvjetljenje i povećalo, jer plitke gravure mogu izgledati kao ogrebotine.
Najčešće europske oznake i stilovi žigova razlikuju se po jeziku, tipografiji i simbolima, ali su kompatibilni po logici: tko je proizveo, gdje i kada otprilike. Oznaka zemlje podrijetla (npr. “Made in…”, naziv države ili kratica) važna je za vremensko usmjeravanje jer se kroz desetljeća mijenjala praksa označavanja. Mi je čitamo zajedno s oblikom slova i rasporedom elemenata, jer baš ti detalji često odaju razdoblje.
Numeričke šifre na posuđu najčešće rješavaju problem identifikacije modela i dekora kad naziv nije naveden. Broj može označavati oblik (model), dekor (uzorak) ili veličinu, a ponekad je kombinacija s kosom crtom ili slovom. Preporučujemo zapisati cijeli niz, uključujući točke i crtice, jer i mali znak može mijenjati značenje u katalogu proizvođača.